Ĉi tiu amo,
Kiun ni metis
En nian bruston
Tiun matenon,
Jam havas
Nevenkitajn kaj
Senmakulajn
Radikojn.
Adventaj radikoj,
De eteraj plantoj,
Pendantaj tilandsias.
Sopirante aerajn
Nimbostratuso
Plenajn de pluvo,
Kiuj kun espero
Falas sur
Mian plekson.
Kaj en viaj malfermitaj
Brakoj vi lasis min
Kurbigi mil
Trankvilajn sonĝojn
Sur la kusenon.
No hay comentarios.:
Publicar un comentario